DOŽIVI MAGIJU ANTIČKIH TERMI
O NOcTEs Festivalu
Varaždinske Toplice su tisućljećima poznate kao destinacija zdravlja. Svoj nastanak, ali i opstanak kroz sve vremenske epohe, duguju izvoru ljekovite termalne vode, čija se starost procjenjuje na više od 30.000 godina.
Upravo ovdje nastale su rimske terme Aquae Iasae, koje se ubrajaju među 20 najznačajnijih arheoloških nalazišta Republike Hrvatske, te čine najveći arheološki lokalitet kontinentalnog dijela zemlje.
Zahvaljujući Ministarstvu kulture i predanom radu generacija arheologa, na ovom se lokalitetu već sedam desetljeća provode sustavna istraživanja, iskapanja, restauracija i konzervacija baštine. Posljednjih godina, u suradnji s Turističkom zajednicom Varaždinskih Toplica i Zavičajnim muzejem, te pod budnim okom konzervatora, ovaj prostor postaje i mjesto susreta glazbe i povijesti, kroz pažljivo kurirane kulturne programe. Sljubljivanjem visoke kulture u obliku glazbene umjetnosti renomiranih umjetnika sa svjetskih pozornica s arheološkom baštinom iznimnog značaja, želimo doprinijeti prepoznatljivosti našeg malog gradića u visokim kulturnim krugovima.
Cilj nam je da ovaj festival postane mjesto susreta ljubitelja opere i kulture, prepoznatljivo u ovom dijelu Europe upravo po vrijednosti, ljepoti i očuvanosti lokaliteta na kojem se događa te po izvornom iskustvu koje nudi.
Varaždinske Toplice
06.09.2026.- 13.09.2026.
IZVOĐAČI OVE GODINE
Ovogodišnji festival otvara Michael Spyres, jedan od najistaknutijih opernih umjetnika današnjice. Tijekom osam festivalskih dana Varaždinske Toplice okupit će iznimne domaće i međunarodne operne umjetnike, uz Varaždinski komorni orkestar, zbor VIA i zbor Chorus Angelicus, donoseći publici niz vrhunskih glazbenih susreta i izvedbi.Upoznajte umjetnike i ansamble ovogodišnjeg izdanja NOcTEs Aquae Iasae.
Američki tenor Michael Spyres jedan je od najtraženijih opernih umjetnika svoje generacije, poznat po iznimnoj vokalnoj fleksibilnosti, dramatskoj svestranosti i iznimno širokom repertoaru. Tijekom karijere ostvario je više od 80 uloga u gotovo 80 opera, od baroka i klasicizma do bel canta, francuske grand opere i kasnoromantičnog repertoara.
Nastupao je na najprestižnijim svjetskim opernim pozornicama i festivalima, među kojima su Metropolitan Opera, Teatro alla Scala, Wiener Staatsoper, Opéra national de Paris, Royal Opera House Covent Garden, Teatro Real Madrid, Bayreuther Festspiele i Salzburger Festspiele. Surađivao je s vodećim dirigentima poput Riccarda Mutija, Sir Johna Eliota Gardinera, Sir Marka Eldera i Yannicka Nézet-Séguina.
Posebno mjesto u njegovu repertoaru zauzimaju Mozart, bel canto, francuska opera te djela Wagnera, Verdija i Berlioza. Među njegovim zapaženim ulogama ističu se naslovna uloga u Mozartovu Idomeneu, Siegmund u Wagnerovoj Die Walküre, Don José u Bizetovoj Carmen, Pollione u Bellinijevoj Normi i Énée u Berliozovim Les Troyens.
U 2026. godini Spyres nastavlja niz velikih međunarodnih angažmana. U Metropolitan Operi nastupa kao Tristan u Wagnerovu Tristanu i Izoldi, a potom kao Giasone u Cherubinijevoj Médée. U Wiener Staatsoper debitira u nekoliko novih uloga, dok na Festivalu u Aix-en-Provenceu nastupa kao Kaiser u Straussovoj Die Frau ohne Schatten. Jedan od vrhunaca sezone su izvedbe Verdijeva Requiema na Salzburškom festivalu pod ravnanjem Riccarda Mutija.
Uz opernu karijeru, Spyres ostvaruje bogatu koncertnu i diskografsku djelatnost. Objavio je brojne nosače zvuka i videosnimke, među kojima posebno mjesto zauzimaju projekti Baritenor i Contra-Tenor, koji istražuju izniman raspon i specifičnost njegova glasa. Od 2015. djeluje i kao umjetnički ravnatelj Ozarks Lyric Opere u rodnom Missouriju.
Francuski pijanist i korepetitor Mathieu Pordoy jedan je od istaknutih umjetnika svoje generacije, međunarodno priznat kao recitalist i stručnjak za vokalni repertoar. Surađivao je s vodećim svjetskim opernim kućama, među kojima su Wiener Staatsoper, Opéra national de Paris, Opernhaus Zürich i Rossini Opera Festival.
Godine 2019. debitirao je u Carnegie Hallu u Berliozovu Léliju pod ravnanjem Sir Johna Eliota Gardinera, kao i recitalom sa sopranisticom Sabine Devieilhe. Njihovu je suradnju The New York Times posebno istaknuo, opisujući Pordoya kao vrhunskog glazbenog partnera. Zajedno su nastupali u Grand Théâtre de Genève, Festival d’Aix-en-Provence, Philharmonie de Paris, Wigmore Hallu i Musikvereinu u Beču.
Posebno značajnu umjetničku suradnju ostvaruje s američkim tenorom Michaelom Spyresom, s kojim je održao niz recitala diljem Europe, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, uključujući nastupe u Opéra de Bordeaux, Oper Frankfurt, Park Avenue Armory u New Yorku i Kennedy Centeru u Washingtonu.
Pordoy redovito surađuje i s vodećim međunarodnim pjevačima poput Marine Rebeke i Benjamina Bernheima, s kojim je nastupio na Salzburškom festivalu, Théâtre des Champs-Élysées i Konzerthausu u Beču. Kao specijalist za francusku operu redovito gostuje u institucijama poput Opéra-Comique, Opéra de Monte-Carlo, Grand Théâtre de Luxembourg i Théâtre du Capitole de Toulouse.
Od 2008. kontinuirano surađuje s prestižnim Festivalom d’Aix-en-Provence, gdje djeluje i kao mentor mladim umjetnicima. Tijekom karijere surađivao je s dirigentima kao što su Fabio Luisi, Sir John Eliot Gardiner, Gianandrea Noseda, Daniele Gatti, Mikko Franck i Alain Altinoglu.
Mathieu Pordoy diplomirao je s počastima na Pariškom konzervatoriju, gdje je potom djelovao i kao pedagog.
Kolumbijska sopranistica Laura Avila pripada novoj generaciji mladih opernih umjetnika koji sve snažnije privlače pozornost na međunarodnoj glazbenoj sceni.
Godine 2025. bila je finalistica prestižnog programa ZukunftsStimmen, inicijative svjetski poznate mezzosopranistice Elīne Garanče posvećene otkrivanju i razvoju mladih opernih talenata. Kao finalistica nastupila je na festivalu Kitzbühel Klassik u Austriji, zajedno s mladim umjetnicima povezanim s Opernim studijem Bečke državne opere.
Iste godine odabrana je za sudjelovanje na Salbek Opera Masterclassu 2025., međunarodnom programu usavršavanja mladih opernih pjevača.
Početkom 2026. sudjelovala je na 63. Međunarodnom pjevačkom natjecanju Tenor Viñas, jednom od etabliranih međunarodnih natjecanja za operne pjevače. Predstavila se repertoarom koji uključuje djela Wolfganga Amadeusa Mozarta, Emmericha Kálmána i Federica Morena Torrobe, potvrđujući interes za operni i španjolski vokalni repertoar.
Njezini dosadašnji međunarodni nastupi i sudjelovanja u programima za razvoj mladih umjetnika pozicioniraju je kao perspektivnu kolumbijsku sopranisticu nove generacije.
Hrvatska mezzosopranistica Irena Parlov, rođena u Sarajevu, diplomirala je pjevanje na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a svoje je vokalno usavršavanje nastavila u Zagrebu. Tijekom umjetničkog razvoja usavršavala se kod istaknutih opernih umjetnika i pedagoga, među kojima su Montserrat Caballé, Michèle Crider i Eva Blahová.
Operni debi ostvarila je kao Adalgisa u Bellinijevoj Normi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Tijekom karijere izgradila je bogat mezzosopranski repertoar, ostvarivši niz vodećih uloga poput Carmen u istoimenoj Bizetovoj operi, Amneris u Verdijevoj Aidi, Azucene u Trubaduru, Ulrice u Krabuljnom plesu, Dalile u Saint-Saënsovu Samsonu i Dalilite Suzuki u Puccinijevoj Madama Butterfly.
Nastupala je na brojnim opernim pozornicama u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima su HNK Split, HNK Zagreb, HNK Osijek, SNG Ljubljana, SNG Maribor i Opera de Rennes, kao i operne kuće u Češkoj i Njemačkoj. U HNK Split ostvarila je i naslovnu ulogu Mile u Gotovčevoj operi Mila Gojsalića.
Uz operne nastupe, redovito djeluje kao koncertna umjetnica. Njezin koncertni repertoar obuhvaća velika vokalno-instrumentalna djela poput Mozartova Requiema, Beethovenove Devete simfonije i Mahlerove Treće simfonije, a nastupala je i na brojnim glazbenim festivalima diljem Europe.
Prepoznatljiva po snažnom mezzosopranu, toploj boji glasa i izražajnosti, Irena Parlov posebno se istaknula u dramskim ulogama talijanskog, francuskog i srednjoeuropskog opernog repertoara.
Hrvatski pijanist David Vuković, rođen 1996. u Čakovcu, klavir je počeo učiti u rodnom gradu, a glazbeno obrazovanje nastavio je u Glazbenoj školi u Varaždinu. Godine 2021. diplomirao je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebuu klasi profesora Đorđa Stanettija, s najvećom pohvalom summa cum laude. Akademsku godinu 2018./2019. proveo je na Musik und Kunst Privatuniversität der Stadt Wien u Beču, u klasi profesorice Doris Adam, kao stipendist programa Erasmus+.
Dobitnik je brojnih nagrada na državnim i međunarodnim pijanističkim natjecanjima. Među njima se ističu prve nagrade na državnim natjecanjima HDGPP-a u disciplinama klavir solo i glasovirska dua, Specijalna nagrada Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog autora na međunarodnom natjecanju EPTA-e te dvije prve nagrade na međunarodnom natjecanju Memorijal Jurica Murai u Varaždinu.
Dobitnik je i Rektorove nagrade za izvedbu Beethovenova Četvrtog klavirskog koncerta uz Zagrebačku filharmoniju, a kao solist nastupao je i uz Zagrebačke soliste, Varaždinski komorni orkestar i Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije.
Važno mjesto u njegovu umjetničkom djelovanju zauzima komorna glazba. Član je nagrađivanog Trija Eusebius, koji čine violinistica Eva Šulić, violončelistica Tonka Javorović i David Vuković. Trio je ostvario značajne uspjehe na natjecanjima Papandopulo, Ferdo Livadić i Darko Lukić te nastupao na vodećim hrvatskim festivalima, među kojima su Dubrovačke ljetne igre, Osorske glazbene večeri, Samoborska glazbena jesen i Muzički biennale Zagreb.
Za svoj umjetnički rad Vuković je 2024. primio Nagradu Krajanski Hrvatske glazbene mladeži Varaždin. Uz intenzivnu koncertnu djelatnost djeluje kao nastavnik klavira, komorne glazbe i korepeticije u Glazbenoj školi u Varaždinu te kao asistent klavira na Sveučilištu Sjever.
Sopranistica Anna Ryabenkaya, rođena 1997. u Kalinjingradu, glazbeno obrazovanje započela je u Rusiji, a studij pjevanja nastavila u Austriji. Godine 2020. završila je preddiplomski studij pjevanja na Anton Bruckner Privatuniversität u Linzu u klasi prof. Katerine Beranove.
Usavršavanje je nastavila na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu, na studiju Lieda i oratorija, a potom na Universität für Musik und darstellende Kunst Wien, gdje je studirala kod Floriana Boescha i KS Daniele Fally. Svoje umjetničko obrazovanje dodatno je razvijala na majstorskim tečajevima istaknutih umjetnika i pedagoga poput Thomasa Hampsona, Mitsuko Shirai i Kurta Widmera.
Godine 2019. i 2023. sudjelovala je u programu OMF Chamber Music Study Group . Liedduo u sklopu prestižnog Seiji Ozawa Matsumoto Festivala u Japanu. Godine 2023. u Teatru Massimo u Palermu nagrađena je priznanjem DonnAttiva.
Godine 2024. bila je među laureatima Međunarodnog pjevačkog natjecanja Kammeroper Schloss Rheinsberg, nakon čega je nastupila na opernoj gali festivala u dvorcu Rheinsberg.
Ryabenkaya je nastavila profesionalno djelovanje u Teatru Massimo u Palermu, gdje je bila solistica njihove Accademia Lirica. Na koncertima Akademije izvodila je repertoar Puccinija i Lehára, a u produkciji Aida . anime di sabbia nastupila je u naslovnoj ulozi Aide. U svibnju 2026. nastupila je i u Verdijevoj Aidi na glavnoj pozornici Teatra Massimo u ulozi Svećenice.
Njezin repertoar obuhvaća operu, Lied, oratorij i koncertnu glazbu, uz poseban interes za povezivanje vokalne interpretacije i komorne glazbe.
Francuski pijanist Hugues Leclère, rođen 1968. godine, usavršavao se kod ugledne francuske pijanistice Catherine Collard, nakon čega je kao prvoplasirani kandidat primljen na Conservatoire National Supérieur de Musique de Paris. Ondje je jednoglasno osvojio tri prve nagrade, iz klavira, glazbene analize i komorne glazbe.
Njegova međunarodna karijera odvela ga je na koncertne pozornice diljem svijeta, uključujući Cité de la Musique i Radio France u Parizu, Concertgebouw i Operu u Amsterdamu, Musikhalle u Hamburgu te Puškinovu dvoranu u Moskvi. Nastupao je u više od 40 zemalja Europe, Azije i Amerika.
Kao solist surađivao je s brojnim uglednim orkestrima, među kojima su Camerata Berliner Philharmoniker, Praški radijski simfonijski orkestar, Orchestre National de Lorraine i Orchestre d’Auvergne, pod ravnanjem dirigenata poput Jacquesa Merciera, Arieja van Beeka, Ondreja Lenárda i Sébastiana Lang-Lessinga.
Posebno mjesto u njegovu umjetničkom djelovanju zauzimaju Claude Debussy, Maurice Ravel i njihovi suvremenici, uz snažnu prisutnost njemačkog repertoara, osobito djela Haydna, Beethovena i Brahmsa. U području komorne glazbe surađivao je s umjetnicima i ansamblima poput Augustina Dumaya, solista Orchestre de Paris te kvarteta Modigliani, Talich, Debussy, Amarcord i Mandelring.
Leclère je snažno posvećen i suvremenoj glazbi. Inicirao je nastanak više od 50 novih skladbi, povezujući klasični repertoar sa suvremenim stvaralaštvom kroz projekte poput Debussy, poète de la modernité, Debussy, 12 Études de modernité i Beethoven, les Bagatelles entrelacées.
Uz koncertnu djelatnost, umjetnički je ravnatelj međunarodnog festivala Nancyphonies te djeluje kao pedagog i koordinator klavirskog obrazovanja u Conservatoire à rayonnement régional de Paris.
Grčka sopranistica Taxiarchoula Kanati studirala je na Državnom konzervatoriju u Solunu te na Državnom sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Stuttgartu. Svoju je karijeru započela kao mezzosopranistica, ostvarivši uloge poput Didone, Carmen, Charlotte, Kompozitora u Ariadni na Naxosu i princa Orlofskog u Šišmišu.
Godine 2022. debitirala je na Salzburškom festivalu kao Sibylle u djelu Carla Orffa De Temporum Fine Comoedia, pod ravnanjem Teodora Currentzisa i u režiji Romea Castelluccija.
U ožujku 2024. ostvarila je svoj prvi nastup kao sopranistica, interpretirajući Ortlinde u Wagnerovoj Die Walküre u Grčkoj nacionalnoj operi u Ateni, pod dirigentskim vodstvom Rolanda Kluttiga.
Posebno je aktivna i na koncertnoj sceni, s nastupima diljem Njemačke, Francuske, Danske, Norveške, Estonije, Rusije i Grčke. Njezin repertoar obuhvaća klasična i suvremena vokalna djela, a u sezoni 2025./2026. izvodi Straussove Vier letzte Lieder i Mahlerovu Četvrtu simfoniju s Niederbayerische Philharmonie.
Kanati je bila finalistica Bundeswettbewerb Gesang Berlin 2016. i Međunarodnog natjecanja Kammeroper Schloss Rheinsberg 2018., gdje je osvojila angažman u svjetskoj praizvedbi nove opere inspirirane Faustom. Dobitnica je i priznanja na UNESCO Youth International Song – Orchestra Contestu u kategoriji klasičnog pjevanja.
Argentinsko-talijanski tenor Santiago José Ballerini jedan je od istaknutih interpreta današnjeg bel canto repertoara. Nastupao je na brojnim prestižnim svjetskim pozornicama, među kojima su Teatro Colón u Buenos Airesu, Teatro Real u Madridu, Gran Teatre del Liceu u Barceloni, Wiener Konzerthaus, Kennedy Center, Arena di Verona, Teatro Regio di Torino, Opéra National de Bordeaux i Canadian Opera Company.
Njegov repertoar obuhvaća djela Mozarta, Rossinija, Donizettija, Bellinija, Verdija, Gounoda i Straussa, a među značajnijim ulogama su grof Almaviva u Seviljskom brijaču, Ernesto u Don Pasqualeu, Nemorino u L’elisir d’amore, Tonio u La fille du régiment, Tamino u Čarobnoj fruli, Don Ottavio u Don Giovanniju i Fenton u Falstaffu.
U Mozartovu Idomeneu već je ostvario ulogu Arbacea, a njegov mozartovski repertoar uključuje i uloge Tamina, Don Ottavija, Ferranda, Belmonta i Belfiorea.
U sezoni 2025./2026. debitira u Kraljevskoj danskoj operi kao Ernesto u Donizettijevu Don Pasqualeu, nastupa na Donizetti Opera Festivalu u Bergamu, debitira u Opéra de Marseille kao grof Almaviva te se vraća u Gran Teatre del Liceu kao Fenton u Verdijevu Falstaffu.
Prije početka profesionalne pjevačke karijere devet godina svirao je klavir, a studirao je i muzikoterapiju na Sveučilištu u Buenos Airesu. Dobitnik je više nagrada na međunarodnim pjevačkim natjecanjima.
Talijanski tenor Roberto Cresca glazbeno obrazovanje započeo je učenjem klavira i udaraljki, nakon čega se posvetio solo pjevanju. Godine 2003. upisao je Conservatorio di Santa Cecilia u Rimu, a tijekom usavršavanja radio je s uglednim umjetnicima i pedagozima poput Elizabeth Norberg-Schulz, Giuseppea Sabbatinija i Marije Dragoni.
Operni debi ostvario je 2004. godine kao Beppe u Donizettijevoj operi Rita u Teatru Vittorio Emanuele u Beneventu. Godine 2008. debitirao je kao Mario Cavaradossi u Puccinijevoj Tosci, jednoj od ključnih uloga njegova repertoara.
Tijekom karijere ostvario je niz vodećih tenorskih uloga, među kojima su Don José u Bizetovoj Carmen, Alfredo u Verdijevoj La traviati, Turiddu u Mascagnijevoj Cavalleria rusticana, Radamès u Verdijevoj Aidi i Canio u Leoncavallovim Pagliaccima. Kao solist nastupao je na brojnim opernim i koncertnim pozornicama u Italiji i inozemstvu, uključujući nastupe u Parizu, Kanadi i drugim međunarodnim glazbenim središtima.
Dobitnik je više priznanja i nagrada na međunarodnim pjevačkim natjecanjima, među kojima se ističe pobjeda na 64. Concorso Comunità Europea per Giovani Cantanti Lirici u Spoletu 2010. godine.
Uz pjevačku karijeru aktivan je i kao umjetnički ravnatelj i organizator opernih projekata. Jedan je od osnivača Mythos Opera Festivala, a od 2025. umjetnički je ravnatelj Belcanto Italia Festival Academy. Djelovao je i kao umjetnički ravnatelj opernih i simfonijskih projekata Teatra dell’Unione u Viterbu i Teatra Argentina u Rimu.
Cresca je nastupao i kao član međunarodnog projekta The Four Italian Tenors, a snimio je album operArias s izborom poznatih tenorskih arija.
Mezzosopranistica Marija Joković studirala je solo pjevanje i završila magistarske studije na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču, u klasi sveučilišne profesorice Gabriele Lechner, kao i u Beogradu u klasi profesorice Ljudmile Gross-Popović.
Surađivala je s istaknutim dirigentima poput Sir Simona Rattlea, Paula McCreesha, Dimitrija Jurowskog i Eliahu Inbala, kao i s redateljicama i redateljima poput Mariame Clément, Tatjane Gürbace i Brigitte Fassbaender. Sudjelovala je u CD izdanjima Zandonaiove opere Francesca da Rimini u kazalištu Theater Freiburg te Rossinijeve Semiramide na Rossini Opera Festivalu u Bad Wildbadu.
Međunarodnu karijeru započela je kao članica ansambla Vlaamse Opere u Antwerpenu i Gentu. Od tada gostuje u brojnim kazalištima i na festivalima, među kojima su Theater Heidelberg, Theater Freiburg, Tiroler Landestheater Innsbruck, Theater Bielefeld, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Oldenburgisches Staatstheater, Schönbrunner Schlosstheater u Beču, Narodno pozorište u Beogradu, Rossini Opera Festival u Bad Wildbadu, Lech Classic Festival i Mecklenburg-Vorpommern Festspiele.
Njezin raznolik repertoar obuhvaća uloge poput Carmen, Cenerentole, Dorabelle, Hänsela, Sesta iz opere La clemenza di Tito, Idamantea, Adine i Brangene. Pod pokroviteljstvom Anne Netrebko tumačila je naslovnu ulogu u operi Snježna kraljica Sergeja Baneviča u dvorcu Esterházy u Eisenstadtu.
Više je puta nastupala kao solistica uz Simfonijski orkestar Radio-televizije Beograd, među ostalim u Bachovoj Misi u h-molu, Händelovu Mesiji te na novogodišnjim koncertima u Beogradu. Kao solistica Wiener Vocalisten Wiener Staatsoper nastupala je više godina zaredom na različitim turnejama u Južnoj Koreji.
Višeslav Jaklin varaždinski je orguljaš, dirigent i glazbeni pedagog. Magistrirao je orgulje, improvizaciju i dirigiranjena Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu, a potom završio i koncertni smjer orgulja na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču, u klasi uglednog orguljaša i pedagoga Michaela Radulescua. Usavršavao se u Weimaru i Parizu te na brojnim međunarodnim majstorskim tečajevima. Dobitnik je prvih nagrada na međunarodnim orguljaškim natjecanjima u Austriji i Švicarskoj.
Od 2001. do 2008. djelovao je kao orguljaš Franjevačke crkve u Grazu, a od 2008. orguljaš je Varaždinske katedrale. Kao solist i komorni glazbenik redovito nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu, u brojnim europskim zemljama i Izraelu. Godine 2005. nastupio je na orguljama katedrale Notre-Dame u Parizu, a tijekom karijere surađivao je s nizom vokalnih i instrumentalnih ansambala te snimao za austrijski ORF.
Jaklin je također povjerenik za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije i vodi njezin Ured za crkvenu glazbu. Od 2013. umjetnički je voditelj Komornog vokalnog ansambla Donum iz Varaždina, a djeluje i kao glazbeni pedagog i zborovođa.
Hrvatska sopranistica Marija Lešaja, rođena u Zagrebu, diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi Cynthije Hansell-Bakić. Usavršavanje je nastavila na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču, gdje je pohađala operni studij.
Tijekom karijere ostvarila je niz opernih uloga, među kojima su Gretel u Ivici i Marici, Euridice u Orfeju i Euridici, Papagena u Čarobnoj fruli, Berta u Seviljskom brijaču, Micaëla u Carmen, Đula u Eri s onoga svijeta te Elle u Poulencovoj monooperi La voix humaine. Nastupala je u HNK-u Zagreb, HNK-u Varaždin te na koncertnim i festivalskim pozornicama u Hrvatskoj i Austriji.
Posebno zapaženu interpretaciju ostvarila je u naslovnoj ulozi monoopere Grigorija Frida Dnevnik Anne Frank u HNK-u Varaždin. Produkcija je osvojila nagradu Judita za najbolje glazbeno ostvarenje na 67. Splitskom ljetu, a Lešaja je za interpretaciju Anne Frank bila nominirana za Nagradu hrvatskoga glumišta.
Kao koncertna solistica nastupala je uz Zagrebačku filharmoniju, Orkestar riječke opere, Hrvatski vojni orkestar i Cantus Ansambl, surađujući s dirigentima poput Vjekoslava Šuteja, Uroša Lajovica, Nikše Bareze i Tomislava Fačinija.
Posebno mjesto u njezinu radu zauzima suvremena glazba. Praizvela je djela niza hrvatskih skladatelja te nastupala na Muzičkom biennalu Zagreb i Izlogu suvremenog zvuka. Od 2017. članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Hrvatski tenor Siniša Galović glazbeno obrazovanje započeo je u rodnom Osijeku, a solo pjevanje usavršavao je kod Stojana Stojanova Gančeva u Zagrebu i Glenys Linos Persché u Beču. Od 1994. godine član je opernog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Na pozornici HNK-a debitirao je ulogom princa Yamadorija u Puccinijevoj Madama Butterfly, nakon čega je ostvario niz opernih uloga. Nastupao je i u Mozartovoj Čarobnoj fruli te u suvremenoj operi Ive Josipovića Lennon, u kojoj je interpretirao Paula McCartneyja.
Uz operni repertoar njeguje operetni, koncertni i sakralni repertoar. Kao solist sudjelovao je u koncertnoj izvedbi opere Porin Vatroslava Lisinskog sa Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a pod ravnanjem Pavla Dešpalja, a njegove izvedbe zabilježene su i u diskografiji Hrvatske radiotelevizije.
Dugogodišnje djelovanje povezuje ga i s komornim opernim kazalištem Opera b.b. Zagreb, Komornim vokalnim ansamblom Antiphonus, Hrvatskim baroknim ansamblom te ansamblom Lazarus. Njegov umjetnički rad obuhvaća širok raspon repertoara, od opere i operete do komorne i vokalno-instrumentalne glazbe.
Rođen u Zagrebu, Petar Martin Mužek svoje je osnovno glazbeno obrazovanje započeo u Glazbenom učilištu Elly Bašić, a završio ga je u Glazbenoj školi u Varaždinu kao klavirist. Trenutno pohađa četvrti razred srednje škole solo pjevanja u Glazbenoj školi u Varaždinu.
Sudjelovao je u projektu Karl Jenkins: The Armed Man: A Mass for Peace sa zborom Glazbene škole u Varaždinu, u suradnji sa zborom iz Schaffhausena.
Dva puta nastupio je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu u sklopu Fašničkog koncerta, a 2026. godine osvojio je prvu nagradu na pjevačkom natjecanju Lav Mirski u Osijeku.
Varaždinski komorni orkestar utemeljen je 1994. godine, nastavljajući bogatu tradiciju komornog i orkestralnog muziciranja u Varaždinu. Orkestar su pokrenuli profesionalni glazbenici i nekadašnji učenici varaždinske Glazbene škole, a tijekom više od tri desetljeća djelovanja postao je važan dio glazbenog i kulturnog života Varaždina.
Središnji dio njegova djelovanja čini vlastiti koncertni ciklus u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu, a orkestar redovito sudjeluje i na Varaždinskim baroknim večerima. Nastupao je diljem Hrvatske te gostovao u Sloveniji, Njemačkoj, Austriji i Bosni i Hercegovini.
Orkestar često nastupa bez dirigenta, a tijekom svojeg djelovanja surađivao je s nizom istaknutih dirigenata, među kojima su Pavle Dešpalj, Milan Horvat, Kazushi Ono, Marko Letonja, Vjekoslav Šutej, Uroš Lajovic, Vladimir Kranjčević, Mladen Tarbuk, Ivo Lipanović, Zoran Juranić i Ivan Repušić. Kao solisti uz orkestar su nastupali brojni ugledni umjetnici, uključujući Ružu Pospiš-Baldani, Dunju Vejzović, Moniku Leskovar, Renatu Pokupić, Radovana Vlatkovića, Davida Geringasa, Valtera Dešpalja, Stefana Milenkovicha i Invu Mulu.
Za svoj umjetnički rad Varaždinski komorni orkestar primio je niz značajnih priznanja, među kojima su nagrade Ivan Lukačić i Jurica Murai Varaždinskih baroknih večeri, nagrada Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, Plaketa Grada Varaždina, nagrada Orlando Dubrovačkih ljetnih igara te nagrada Judita Splitskog ljeta. Orkestar je ostvario i više diskografskih izdanja, uključujući tri CD-a snimljena s maestrom Pavlom Dešpaljem.
Članovi Varaždinskog komornog orkestra su: Dunja Žerjav, Ivana Penić Defar, Anđelko Ilčić, Dunja Bontek, Slavko Vinceković, Dorotea Božić Palašek, Ladislav Ilčić, Ivana Šambar, Petar Haluza, Melita Šafran i Marko Jerbić na violinama; Milan Čunko i Miro Mrazović na violama; Krešimir Lazar, Davor Gluhak i Matej Ilčić na violončelima te Saša Špoljar na kontrabasu. Ivana Penić Defar navedena je kao šefica orkestra i stalna koncertna majstorica.
Luka Šopar rođen je u Varaždinu, gdje je maturirao violončelo u klasi prof. Davora Gluhaka uz pohađanje nastave solopjevanja kod prof. Dorotee Ilčić te istovremeno pohađanje Prve gimnazije u Varaždinu. Diplomirao je računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu 2020. godine s uspjehom magna cum laude.
Član je zbora Chorus angelicus u Varaždinu, u kojem djeluje kao asistent dirigenta mo. Igreca, zborski pjevač i solist. Od 2018. do 2022. godine zborovođa je Mješovitog zbora Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu s kojim je izveo ciklus Pjesme štovanja i hvale Anđelka Igreca. Od 2013. godine voditelj je zbora Via Župe sv. Vida u Varaždinu s kojim je kao zborovođa pripremao važna djela svjetske baštine (F. Mendelssohn: oratorij Ilija, J. Haydn: oratorij Stvaranje, C. Orff: Carmina Burana) te je kao dirigent ravnao zapaženim izvedbama (A. Dvořák: Te Deum, G. Puccini: Messa di Gloria), od kojih se najviše ističe Hrvatska misa Borisa Papandopula u Beču 2022. godine te koncert s Varaždinskim komornim orkestrom u Europskom parlamentu u Bruxellesu.
Mješoviti pjevački zbor Chorus angelicus Varaždin osnovao je 1999. godine maestro Anđelko Igrec, koji od njegova osnutka djeluje kao umjetnički voditelj zbora. Asistent zborovođe je Luka Šopar. Zbor je posvećen izvođenju kapitalnih djela hrvatske i svjetske glazbene baštine svih stilskih razdoblja, a svoju je najveću umjetničku snagu pokazao upravo kroz realizaciju velikih i zahtjevnih vokalno-instrumentalnih projekata.
Tijekom svog djelovanja Chorus angelicus izveo je niz remek-djela svjetske glazbene literature, među kojima su Bachove Muka po Mateju, Muka po Ivanu i Misa u h-molu, Verdijev Requiem, Händelov Mesija, Orffova Carmina burana, Haydnovo Stvaranje, Monteverdijeva Vespro della Beata Vergine, Rutterov Magnificat, Brucknerov Te Deum, Mozartova Krunidbena misa i Requiem, Vivaldijeva Gloria, Honeggerov Kralj David i brojna druga djela.
Za svoj umjetnički rad zbor je primio brojna priznanja, među kojima se ističu Porin za najbolju izvedbu klasične glazbe 2024. godine za izvedbu Bachove Muke po Mateju na Varaždinskim baroknim večerima, Nagrada Ivan Lukačić za izvedbu Bachove Muke po Ivanu 2016. godine, Nagrada Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za 2018. godinu te plaketa Grada Varaždina.
Zbor redovito koncertira u Varaždinu i drugim dijelovima Hrvatske, a ostvario je i brojne inozemne turneje u Austriji, Mađarskoj, Italiji i Izraelu. Tijekom godina surađivao je s uglednim hrvatskim i međunarodnim ansamblima specijaliziranima za izvedbe barokne glazbe, među kojima su Le Parlement de Musique iz Strasbourga, Hofkapelle iz Münchena, Musica Coeli iz Graza, Pratum Integrum iz Moskve i Accademia Bizantina iz Ravenne, kao i s Varaždinskim komornim orkestrom, Hrvatskim baroknim ansamblom i Cameratom Garestin.
Chorus angelicus surađivao je i s brojnim uglednim dirigentima i solistima, a iza sebe ima dvanaest nosača zvukavlastitih izvedbi. Uz koncertnu djelatnost, zbor sudjeluje i u obrazovnim projektima, održavajući radionice o baroku, renesansi i zborskom pjevanju u sklopu projekta Ruksak (pun) kulture Ministarstva kulture i medija.
U veljači 2025. godine, u koprodukciji s HNK Varaždin, zbor je sudjelovao u svjetskoj premijeri opere Povratak razmetnoga sina skladatelja Anđelka Igreca, uz Varaždinski komorni orkestar i međunarodno priznate soliste.
Zbor Via osnovan je 2009. godine te djeluje kao mješoviti zbor unutar Župe sv. Vida u Varaždinu, okupljajući srednjoškolce, studente i mlade zaposlene ljude. Tijekom godina razvio je bogatu koncertnu djelatnost i izveo niz značajnih djela skladatelja različitih stilskih razdoblja.
Na repertoaru zbora nalaze se djela poput Puccinijeve Messe di Gloria, Dvořákova Te Deuma, Duranteova Magnificata, Händelova The Ways of Zion, Schubertove Mise u G-duru, Franckove Mise u A-duru, Mokranjčeve Liturgije svetog Ivana Zlatoustog, Brahmsovih Zigeunerliedera, Brittenova Ceremony of Carols te djela hrvatskog skladatelja Anđelka Igreca.
Osim brojnih koncertnih nastupa u Varaždinu, zbor je gostovao u Zagrebu, Cresu, Medulinu, Čakovcu i na Mljetu, kao i u inozemstvu, u Bruxellesu, Beču, Szombathelyju i Mariboru. Nastupao je u sklopu brojnih festivala i manifestacija, među kojima su Varaždinske barokne večeri, Festival Orgulje Heferer, Creske kulturne večeri, Svečanosti Pasionske baštine i Božić u Ciboni, a sudjelovao je i u humanitarnim koncertima.
Posebno mjesto u djelovanju zbora zauzima suradnja s varaždinskim zborom Chorus angelicus, maestrom Anđelkom Igrecom i orkestrom Savaria iz Mađarske. Kroz zajedničke međunarodne projekte sudjelovao je u izvedbama velikih vokalno-instrumentalnih djela poput Haydnova Stvaranja, Mendelssohnova Ilije, Bobićeva Kralja Tomislava i Orffove Carmina burana.
Zbor je samostalno izveo i Hrvatsku misu Borisa Papandopula, jedno od najzahtjevnijih i najvažnijih djela hrvatske zborske baštine, s koncertnim izvedbama u Beču, Zagrebu i Varaždinu. U suradnji s Hrvatskom opernom akademijomostvario je i scenske izvedbe Purcellove opere Didona i Eneja u HNK Varaždin, za koju je primio Nagradu Ivan Werner na 53. Varaždinskim baroknim večerima, te Mozartove opere La clemenza di Tito. U proljeće 2024. godine Zbor Via održao je koncert hrvatskih skladatelja u Europskom parlamentu u Bruxellesu uz Varaždinski komorni orkestar pod ravnanjem Luke Šopara.
Srpski dirigent Srboljub Srba Dinić, rođen 1969. u Nišu, potječe iz obitelji s dugom glazbenom tradicijom. Studirao je klavir i komornu glazbu na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, a dirigiranje je usavršavao u Bonnu i Skoplju, kod Wolfganga Otta i Saše Nikolovskog.
Međunarodnu karijeru započeo je 1995. godine u Baselu i Bonnu. Nakon rada kao korepetitor i asistent, 2001. postao je prvi kapelmajstor u Operi u Bernu, a od 2004. do 2013. bio je njezin šef-dirigent. Od 2007. do 2011. obnašao je i dužnost glazbenog, odnosno umjetničkog ravnatelja te kuće. Tijekom rada u Bernu dirigirao je desecima opernih premijera, simfonijskih i gala koncerata.
Od 2013. do 2019. djelovao je kao umjetnički direktor i šef-dirigent Teatro de Bellas Artes u Ciudad de Méxicu, jedne od najvažnijih opernih institucija Latinske Amerike. Od sezone 2017./2018. djelovao je i kao generalni glazbeni direktor Staatstheatera Braunschweig u Njemačkoj.
Kao gostujući dirigent nastupao je u brojnim renomiranim opernim kućama i koncertnim dvoranama, među kojima su Staatsoper Stuttgart, Teatro Massimo Palermo, Aalto-Theater Essen, HNK Zagreb, Teatro Colón u Buenos Airesu i Semperoper Dresden, kao i na festivalima u Savonlinni i Avenchesu. Surađivao je s orkestrima poput Shanghai Symphony Orchestra, Taipei Symphony Orchestra, Basel Symphony Orchestra, Orquesta de Valencia i Orchestra del Palacio de Bellas Artes.
Od 2023. godine izvanredni je profesor na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, a od sezone 2025./2026. umjetnički je direktor i šef-dirigent Simfonijskog orkestra i Zbora RTS-a. Za svoj međunarodni rad primio je i priznanje Ministarstva kulture Republike Srbije za doprinos promociji srpske kulture u svijetu.
Hrvatski kazališni redatelj Ozren Prohić, rođen 1968. u Zagrebu, završio je studij kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1992. godine te kroatistiku na Filozofskom fakultetu 1993. godine. Na Akademiji dramske umjetnosti predaje kazališnu režiju, a od 2013. godine redoviti je profesor.
Od 2007. do 2013. godine bio je ravnatelj Opere Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Tijekom karijere režirao je u gotovo svim važnijim hrvatskim kazalištima te na brojnim ljetnim festivalima, razvijajući bogat opus koji obuhvaća dramsko, operno i glazbeno kazalište.
U njegovu dramskom opusu izdvajaju se režije i autorske adaptacije djela poput Krležina Na rubu pameti, Kafkina Procesa, Dostojevskijeve Braće Karamazovih i Držićevih Držićevih snova. Posebno mjesto u njegovu radu zauzimaju i operne režije, među kojima su Rossinijev Turčin u Italiji, Offenbachov Orfej u podzemlju, Verdijevi Rigoletto, Attila i Macbeth, Mozartovi Figarov pir i Così fan tutte te Puccinijev Gianni Schicchi.
Prohić je tijekom dugogodišnje karijere izgradio prepoznatljiv autorski rukopis kroz spajanje glazbenog, dramskog i vizualnog aspekta kazališne izvedbe, a njegov rad obuhvaća i pedagoško djelovanje te razvoj novih generacija kazališnih redatelja na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti.
Tea Bašić Erceg, rođena 1986. godine u Zagrebu, hrvatska je kostimografkinja. Diplomirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je završila studij tekstilnog i modnog dizajna te magistrirala na smjeru kostimografije. Tijekom studija bila je dobitnica Državne stipendije za nadarene studente, a 2009. godine i Nacionalove Top stipendije.
Profesionalno iskustvo počela je stjecati još tijekom studija kao asistentica kostimografije, radeći na dramskim, opernim, baletnim i glazbenim produkcijama. Surađivala je s kazalištima u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima su HNK u Zagrebu, HNK Split, SNG Ljubljana, SNG Nova Gorica i Stadttheater Ingolstadt, te s nizom istaknutih kostimografa i redatelja.
Kao samostalna kostimografkinja ostvarila je brojne kazališne projekte. Među njima su Samson i Dalila u HNK-u Split, Umišljeni bolesnik u Gavelli, Sherlock Holmes u Zagrebačkom kazalištu mladih te Snježna kraljica i Orašar u Gradskom kazalištu Trešnja.
Njezin noviji rad obuhvaća kostimografije za operu Mila Gojsalića u HNK-u Split, Puccinijeve opere Plašt i Sestra Angelica u HNK-u Osijek te predstavu Pustolov pred vratima Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Uz kazalište, djeluje i kao kostimografkinja na televizijskim i komercijalnim produkcijama.
Žorž Draušnik, rođen 1965. godine u Zagrebu, hrvatski je scenograf i glazbenik. Diplomirao je kontrabas na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a dodatno se obrazovao za graditelja orgulja te graditelja i restauratora gudačkih instrumenata. Od 1994. djeluje kao solist Orkestra Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, gdje je danas vođa dionice kontrabasa.
Uz glazbenu karijeru razvio je snažno djelovanje na području scenografije i vizualnih umjetnosti. Scenografijom se počinje intenzivnije baviti početkom 2000-ih, a tijekom karijere ostvario je niz scenografija za baletne, operne i dramske produkcije u hrvatskim kazalištima te u kazalištima u Sloveniji, Portugalu, Albaniji i Srbiji.
Među njegovim kazališnim ostvarenjima ističu se scenografije za balet Ko to tamo peva u HNK-u Zagreb i Proces u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci. Sudjelovao je i u velikim opernim produkcijama zagrebačkog HNK-a, među kojima su Wagnerovi Parsifal i Lohengrin, kao asistent scenografa. Za HNK u Osijeku radio je i na rekonstrukciji i adaptaciji scenografije baleta Orašar.
Draušnik djeluje i na području organizacije izložbi, izdavaštva te likovnog oblikovanja knjiga, monografija, grafičkih mapa i bibliofilskih izdanja. Jedan je od idejnih začetnika i suosnivača likovne grupe CONTRA, kroz čije djelovanje povezuje glazbu, likovnu umjetnost, književnost i kazalište.
Vesna Kolarec, rođena 1985. godine u Zagrebu, hrvatska je oblikovateljica svjetla. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer fotografija, nakon čega je školovanje nastavila na Istituto Superiore di Fotografia e Arti Visive u Padovi. Potom je studirala filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2014. godine magistrirala na smjeru oblikovanja svjetla.
Kao profesionalna oblikovateljica svjetla ostvarila je više od stotinu dramskih i sedamnaest opernih predstava u Hrvatskoj i inozemstvu. Surađivala je s gotovo svim hrvatskim kazališnim kućama te sudjelovala na nacionalnim kazališnim festivalima. Od akademske godine 2020./2021. do 2022./2023. djelovala je kao umjetnička asistentica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Njezin rad obuhvaća dramske, operne i baletne produkcije. Među novijim projektima u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu potpisuje oblikovanje svjetla za predstave Godine, Trilogija o Agamemnonu 2.0 i balet Othello, a surađivala je i na predstavama poput Slučaja vlastite pogibelji Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Članica je ULUPUH-a, Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske, te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Maja Huber, rođena 1986. godine u Osijeku, hrvatska je koreografkinja, plesna pedagoginja i suradnica za scenski pokret. Plesno obrazovanje započela je kroz klasični balet, a na Akademiji u Ljubljani završila je izvedbeni smjer suvremenog plesa i koreografije, u klasi profesora Branka Završana.
Profesionalno djeluje kao koreografkinja i autorica scenskog pokreta na različitim kazališnim formama, uključujući dramu, operu, mjuzikl, komediju, lutkarsko kazalište te predstave za djecu i mlade. Uz umjetnički rad bavi se i pedagoškim djelovanjem na području klasičnog baleta i suvremenog plesa.
Surađivala je s brojnim hrvatskim kazalištima. U HNK-u Split potpisuje koreografiju i scenski pokret u operi Mila Gojsalića u režiji Ozrena Prohića, dok je u HNK-u Osijek ostvarila scenski pokret i koreografiju u predstavama poput Škole za žene te kao suradnica za scenski pokret sudjelovala u produkciji Vještice iz Salema.
U Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku ostvarila je niz projekata. Među njima su Divlji konj, gdje potpisuje koreografiju i scenski pokret, te Ružno pače, za koje je oblikovala scenski pokret. Njezin rad karakterizira povezivanje plesa, pokreta i kazališne izvedbe u funkciji dramaturgije i razvoja scenskog izraza
Saša Krmpotić, rođen 1994. godine u Sarajevu, bosanskohercegovački je kazališni, filmski i televizijski glumac. Diplomirao je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2016. godine, u klasi profesora Senada Bašića i Arme Tanović Branković. Diplomirao je predstavom nastalom prema romanu Čitač Bernharda Schlinka.
Kazališnu karijeru gradio je kroz suradnje s institucijama poput Narodnog pozorišta Sarajevo, Kamernog teatra 55, Sarajevskog ratnog teatra, Srpskog narodnog pozorišta i Gradskog dramskog kazališta Gavella. Među njegovim kazališnim projektima su Prosjačka opera, Sjećaš li se Doli Bel?, Side Man i Što na podu spavaš.
Za ulogu Angela u predstavi Što na podu spavaš, nastaloj prema romanu Darka Cvijetića u režiji Kokana Mladenovića, osvojio je Sterijinu nagradu za glumačko ostvarenje 2023. godine. Predstava je realizirana u koprodukciji Srpskog narodnog pozorišta, Gavelle, Narodnog pozorišta Sarajevo i festivala MESS.
Na filmu i televiziji ostvario je uloge u brojnim projektima, a široj međunarodnoj publici poznat je i po nastupu u filmu Quo Vadis, Aida? redateljice Jasmile Žbanić. Glumio je i u televizijskim serijama Klan, Tender i Ne diraj mi mamu te u nizu kratkometražnih i dugometražnih projekata.
Ivana Penić Defar hrvatska je violinistica i koncertna majstorica Varaždinskog komornog orkestra. Diplomirala je violinu na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu te na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu.
Od 1995. godine članica je Simfonijskog orkestra HRT-a, gdje je 2000. postala zamjenica koncertnog majstora, a od 2018. djeluje kao vođa drugih violina. Od 2005. do 2010. bila je članica Zagrebačkih solista, nakon čega je dvije sezone djelovala kao koncertna majstorica Hrvatskog komornog orkestra.
Od 2012. godine prva je violina Kvarteta Rucner, s kojim redovito nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu. Kao solistica nastupala je uz Hrvatski komorni orkestar, Zagrebačke soliste, Orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske i Varaždinski komorni orkestar.
S Varaždinskim komornim orkestrom povezuje je dugogodišnja umjetnička suradnja. Članica je njegova Umjetničkog vijeća, djeluje kao koncertna majstorica, a od 2023. godine umjetnička je voditeljica Varaždinskog komornog orkestra. U službenom Registru umjetničkih organizacija Ministarstva kulture i medija navedena je i kao voditeljica te osoba ovlaštena za predstavljanje i zastupanje Varaždinskog komornog orkestra.
Kao solistica sudjelovala je i u izvedbama djela skladatelja Anđelka Igreca, među kojima su Flos Campi za violinu, djevojački zbor i orkestar te Koncert za violinu, violu i gudače, posvećen Ivani Penić Defar i Milanu Čunku.
Corrado Valvo talijanski je dirigent, pijanist, korepetitor i zborovođa s međunarodnom karijerom u opernom i koncertnom repertoaru. Glazbeno obrazovanje stjecao je na konzervatorijima u Cataniji i Veroni, gdje se usavršavao kao pijanist i maestro collaboratore, a studij orkestralnog dirigiranja nastavio je na Konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. Usavršavao se i na Georg Solti Academy, gdje je radio pod vodstvom znamenitog dirigenta Richarda Bonyngea.
Od 2015. do 2019. godine djelovao je kao korepetitor i asistent dirigenta u Teatro Lirico Sperimentale di Spoleto, a surađivao je i sa Sarasota Opera House na Floridi. Operni dirigentski debi ostvario je 2017. godine s Donizettijevom operom Don Pasquale, dirigirajući orkestrom i zborom Chuvash State Opera and Ballet Theatre u Rusiji.
Godine 2019. debitirao je u njujorškom Carnegie Hallu, gdje je kao gostujući dirigent predvodio New England Symphonic Orchestra. Tijekom međunarodne karijere dirigirao je i orkestrima poput Orquesta Sinfónica del Estado de México, Brooklyn Chamber Orchestra i Orchestra del Festival Puccini u Torre del Lago, a nastupao je u koncertnim i opernim prostorima diljem Europe, Sjedinjenih Američkih Država, Meksika, Japana i Kine.
Posebno mjesto u njegovu radu zauzima opera i suradnja s vokalnim umjetnicima. Surađivao je s istaknutim opernim pjevačima poput Angele Gheorghiu, Barbare Frittoli, Ramóna Vargasa i Chrisa Merritta, a dirigirao je i orkestrom Festival Puccini na gala koncertu posvećenom Mariji Callas s Angelom Gheorghiu.
Uz izvođačku karijeru djeluje i pedagoški. Povezan je s Conservatorio di Musica Francesco Cilea u Reggio Calabriji, gdje djeluje na području klavirskog praćenja, vokalne glazbe i glazbenog kazališta. Također je umjetnički direktor Figaro Opera Society.
Kristian Matković rođen je u Rijeci, a svoje je glazbeno obrazovanje započeo s devet godina u Glazbenoj školi Jan Vlašimsky, Područnom odjelu Suhopolje, u klasi profesora Matije Kovača. Od drugog razreda osnovne škole školovao se u klasi profesora Marija Petrinjaka, pod čijim je mentorstvom završio svoje srednjoškolsko glazbeno obrazovanje.
Tijekom školovanja, uz solističke nastupe, sudjelovao je i na komornim natjecanjima zajedno s kolegama. Svoje je glazbeno znanje dodatno usavršavao na satovima i majstorskim radionicama uglednih gitarista i pedagoga, među kojima su Eugenio Della Chiara, Krešimir Bedek, Christian El Khouri, Ante Čagalj, Luka Lovreković i István Römer.
Za vrijeme osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja sudjelovao je na brojnim glazbenim natjecanjima, uključujući Zagreb Guitar Fest, natjecanja Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga, Kastav Strings te komorna natjecanja u sklopu HDGPP-a.
Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, svoje je glazbeno usavršavanje nastavio na Konzervatoriju Lucio Campiani u Mantovi, gdje studira u klasi profesora Eugenia Della Chiare.